Crikvenica kao lječilište
Povijest obalnog gradića
Već u kameno i bakreno doba bilo je živo u Crikvenici. O tome svjedoče prva otkrića. Ovaj je kraj stoljećima bio središte i sjecište različitih jezika i pisama, vlastodršci su se izmjenjivali jednako kao i razdoblja ratova i mira. Kulture i civilizacije, koje sežu sve u antičko razdoblje, dolazile su i odlazile.
Tamo gdje se danas nalazi Crikvenica nekoć je bila rimska kontrolna postaja „ad Turres” koja je predstavljala važnu točku na cesti od Akvileje do Salone između Tarsatike i Senije. Nakon propasti Rimskog carstva na Zapadu ovaj je kraj morao priznati vladavinu brojnih monarha kao što su npr. car Nepos iz Konstantinopola.
Od 7. stoljeća nakon Krista Crikvenica je bila u hrvatskim rukama, sve dok 1102. mađarska monarhija nije preuzela vlast. Usprkos svim osvajanjima i pokušajima kolonizacije, Hrvati su uvijek zadržali svoju samostalnost. U sljedećim stoljećima ovdje su se izmjenjivali austrijski i mađarski vladari, što se osjeti još i danas.
Poznata obitelj kneza Frankopana vladala je ovim krajem od 1225. Za pavline je 1412. sagrađen samostan, renovirana je i proširena stara crkva, čime je stvorena jezgra Crikvenice. Ime Crikvenica potječe od riječi „crikva”, što na hrvatskom znači „crkva”. Od 1692. hrvatsko primorje bilo je dio Unutarnje Austrije, a od 1749.ima naziv Austrijsko primorje. 1786. ovaj je kraj službeno ponovno postao Mađarsko primorje. U razdoblju od 1809. do 1813. područje je bilo pod francuskom vladavinom, da bi potom ponovno pripalo Austriji. U austrijskim, tj. mađarskim rukama ostalo je do kraja Austrougarske monarhije.